Ulogujte se

Makedonski izbori – produžetak agonije

Nemoguće je održati stabilnost a u isto vrijeme u kontinuitetu izbjegavati volju makedonskih birača na konto manjinskih Albanca

Makedonija je skoro 30 godina vozila na jehtine snove koje im je prodavala Amerika Došlo je vreme za naplatu! Obično prodavci magle ne vode računa o tome da njihovi kupci kupuju ništavilo, maglu koju i povetarac otjera, polovne i nedosanjane snove. Zbog toga je bolno saznanje da će cijena koja će pokriti troškove sanjanja u prazno biti preskupa. San u prazno kao metafora sjevernomakedonske politike sve jasnije postaje saznanje da je svijet sazdan na lažima neminovno osuđen na propast. Јer nema tih polovnih snova ni izmišljotina na čijim temeljima može opstati bilo čiji projekat, bilo kakva građevina, i kao po pravilu rezultat tih polovnih snova jeste nekakva nadrealna nakaza, koja na kraju proždire sve, pa i njene tvorce, prodavce magle.

Stari međunarodni poredak smjenjuje se novim, redefinišu su ne samo ideologije ili društveni poredak već i sam koncept države. Severnomakedonska politika je najbolji dokaz promene koncepta države. Ustavno-pravni poredak skoro i da ne postoji, rudimentarni oblici državne vlasti, kojima upravlja ambasadokratija, više deluju kao nakaze. Razbijena je u paramparčad unutrašnja kohezija društva koju čine nacija, jezik i teritorija. Nažalost, u ovom trenutku ne postoji unutrašnja snaga koja bi se nosila sa izazovima, tako da sve to djeluje prilično onespokojavajuće.

Sve ono što se do juče u Makedoniji smatralo nemogućim i nečijim bolesnim maštarijama postalo je stvarnost. Takva je situacija i sa predsedničkim izborima.

ISTORIЈSKI MINIMUM
Slaba izlaznost je podstakla utisak da su građani digli ruke od države i prepustili se sudbini, ali i na direktan način potvrdila delegitimisanje oktroisane državne vlasti. Cjelokupna vlast (SDSM Zorana Zaeva i njihove koalicije i DUI Ali Ahmetija) preko kandidata Pendarovskog osvojila je 42,85 odsto, dok je na strani opozicionih kandidata Siljanovske i Reke  bilo 57,15 procenata. Na taj način je delimična makedonska opozicija (koalicija Za bolju Makedoniju koju vodi VMRO DPMNE) i albanski dio opozicije (Besa i Alijansa Albanaca) apsolutno delegitimisala vlast! S obzirom na činjenicu da se radi o prvom krugu predsjedničkih izbora, može se sasvim opravdano zaključiti da na ovim izborima nije pobijedila opozicija, ali da je vlast neosporno izgubila i legitimitet i autoritet, te da joj ostaje samo gola sila u održavanju vlasti pod pokroviteljstvom tzv. međunarodne zajednice.

Unutrašnji efekat predsjedničkih izbora ima višestruko značenje, jer kada se od ukupnog broja glasača oduzmu glasovi albanskog elektorata, izlazi na površinu istorijski minimum rezultata partije Zorana Zaeva. Tako da svaka nadoknada istorijskog minimuma ima odgovarajuću političku cijenu, prema već ustaljenoj praksi ta cijena ide uglavnom na račun države. U politici, gdje ni kafa nije besplatna, sve se plaća na odgovarajući način, uglavnom velikim i ozbiljnim političkim ustupcima.

Praksa govori da se u posljednje dvije godine već dešavalo da se političkim ustupcima rješavaju problematična politička pitanja. Prvi put je bilo za vrijeme pregovora oko formiranja vlade Zorana Zaeva, kada je uprkos izbornoj volji građana ona i formirana, ali je cijena bila prihvatanje realizacije tzv. Tiranske platforme, za koju i danas možete čuti da ne postoji, iako je ona u najvećem dijelu već realizovana. Drugi put se to dogodilo za vrijeme neuspješnog referenduma za promjenu ustavnog imena, kada je albanski elektorat spasavao i referendum i političku karijeru Zorana Zaeva, i kada smo svi bili svjedoci postizanja svjetskog rekorda u brzini glasanja, nešto manje od pet sekundi po biraču.

PROMЈENLjIVA ĆUD "REALNOSTI"
I sada, danas, sutra i narednih dana bićemo svjedoci, i po treći put ispostave i plađanja još jedne fakture na račun države i njenih građana u vidu funkcionalne federalizacije. Dokle ovo ide najbolje potvrđuje izjava predsjedničkog kandidata Gordane Siljanovske kasno u izbornoj noći kada je, govoreći o sveukupnom stanju u državi, Republiku Sjevernu Makedoniju opisala kao propalu državu.

Što se tiče Albanaca, na ovim izborima, posebno u drugom krugu, osim što će glasati shodno instrukcijama dijela međunarodne zajednice, nešto što je u više navrata do sada potvrđeno, oni će sada morati i sami sebi odgovoriti na pitanje s kim će i kako živeti u narednom periodu, s obzirom na činjenicu da u makedonskom bloku pobjeđuje koalicija koju predvodi VMRO-DPMNE. Ili će sprovođenjem politike spaljenih mostova, koja svakako nije ulog u nekakvo zajedništvo (nego upravo suprotno) otvoriti još jednu rundu ustavnih promjena, odnosno izvesti prilagođavanje sistema postojećih paralelnih društava.

U tom smislu svakako se nameće pitanje o kome treba veoma ozbiljno razmišljati, a to je pravljenje buduće vlade Sjeverne Makedonije, jer skoro da je nemoguće održavati bilo kakvu stabilnost a u isto vrijeme u kontinuitetu izbjegavati volju makedonskih birača na konto manjinskog dela makedonskih građana — Albanca.

Dugoročno, desuverenizacija Makedonije preko konstantnog ubrizgavanja osjećaja samokrivice ili mržnje, kojim se uništava osjećanje dostojanstva i časti, depolitizovanje idiotskim sadržajima i neprekidna proizvodnja neprimjernih skandala u političkom životu izazivaju osjećaj niže vrijednosti, osjećaj koji je prije svega povezan sa nacionalnim identitetom i koji ne može stvoriti bilo kakvu perspektivu.

Samo jedna mala činjenica izaziva umjereni optimizam: u životu realnost ne postoji kao konstanta, a najmanje realnost može da postoji kao politička konstanta. Јer život je borba!

Ostavite komentar

Unesite sva polja označena sa zvjezdicom (*).