Ulogujte se

Čubrilović: Јačati bratske i dobrosusjedske odnose Јužnih Slovena

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović rekao je da Miroslavljevo jevanđelje i Povelja bana Kulina dokazuju porijeklo Srba i zajedničke korijene današnjih naroda, te upućuju da Јužni Sloveni i danas treba da jačaju bratske, prijateljske i dobrosusjedske odnose.

Čubrilović je poručio da se stepen razvoja svakog društva i naroda mjeri značajem i razvojem njegove kulture, nauke i obrazovanja, a Dan slovenske pismenosti predstavlja obilježavanje početka kulture srpskog naroda, prosvjetiteljstva, obrazovanja i pripadnosti evropskim civilizacijskim vrijednostima.

"Slovenski narodi danas slave Svete Ćirila i Metodija koji su najzaslužniji za početak opismenjavanja, prihvatanje hrišćanskog učenja i nastanak nacionalnih slovenskih književnosti", rekao je Čubrilović, obraćajući se na predstavljanju kopija dva najznačajnija i najljepša spomenika srpskog jezika - 166. lista Miroslavljevog jevanđelja i Povelje bana Kulina.

On je rekao sa du još u devetom vijeku Ćirilo i Metodije preveli osnovne bogoslužbene hrišćanske knjige na tadašnji jezik kojim su govorili solunski Sloveni i, na poziv moravskog kneza Rastislava, počeli su sa opismenjavanjem slovenskih naroda.

Prema njegovim riječima, Đirilo, po kome je kasnije nazvana ćirilica, i njegov brat Metodije, postavili su osnovne temelje slovenske pismenosti.

"Oni su stvorili prvu slovensku azbuku - glagoljicu. Ćirilo i Metodije su zaslužni i za opismenjavanje srpskog naroda, koje je, kasnije, uspostavio i nadogradio Sveti Sava", podsjetio je Čubrilović.

On je naveo da je Miroslavljevo jevanđelje, koje je nastalo u 12. vijeku, ocijenjeno kao najznačajniji i najljepši spomenik srpske, odnosno srpskoslovenske pismenosti.

"Zbog njegove posebnosti, Unesko ga je uvrstio u biblioteku `Pamćenje svijeta`, na listu najznačajnijih dobara ljudske civilizacije", naglasio je Čubrilović.

On je dodao da je Miroslavljevo jevanđelje do kraja 19. vijeka čuvano u manastiru Hilandar na Svetoj Gori, kada je poklonjeno srpskom kralju Aleksandru Obrenoviću, te da se originalni 166. list ovog jevanđelja nalazi u Ruskoj nacionalnoj biblioteci u Sankt Peterburgu.

Čubrilović je istakao da je Povelja bana Kulina pisani spomenik od izuzetnog značaja u jezičkom, pravnom i diplomatskom smislu za srpski narod i druge južnoslovenske narode.

"Višestruko je važan dokument koji govori o odnosima Dubrovačke Republike i srednjovjekovne Bosne", naveo je Čubrilović.

On je istakao da Povelja bana Kulina svjedoči o viševjekovnom kontinuitetu razvoja jezika, pisma, kulture, dokazuje postojanje dobrosusjedskih odnosa, ukazuje na nivo razvoja tadašnjeg društva, te potvrđuje pripadnost hrišćanskoj civilizaciji.

"Istorijske činjenice govore da je bosanski ban Kulin bio u bliskim i prijateljskim vezama sa dinastijom Nemanjića. Njegova sestra bila je udata za humskog kneza Miroslava, po čijoj narudžbi je napisano Miroslavljevo jevanđelje", naveo je Čubrilović.

On je ovom prilikom zahvalio predsjedniku Zakonodavne skupštine Sankt Peterburga Vjačeslavu Makarovu i upravi Ruske nacionalne biblioteke i Biblioteke Ruske akademije nauka koji su mu, prilikom uzvratne posjete, poklonili digitalno izdanje originalnog 166. lista Miroslavljevog jevanđelja i autentičnu kopiju Povelje bana Kulina.

"Autentične kopije ovih izuzetno važnih pisanih spomenika srpske kulture od danas će trajno biti postavljene u izložbenom prostoru Narodne skupštine Republike Srpske. Ova dva dokumenta biće zajedno izložena i na taj način simbolišu povezanost bosanskog bana Kulina i Nemanjića", rekao je Čubrilović.

Profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Banjaluci Biljana Babić rekla je da autentične kopije Povelje bana Kulina i 166. lista Miroslavljevog jevanđelja predstavljaju dva neprocjenjiva dragulja srpske pismenosti nastala krajem 12. vijeka.

"Povelju je pisao Radoje Dijak sa `toliko sigurnosti i okretnosti u pisanju`, kako reče Vatroslav Јagić, a po naredbi banovoj u duhu stare pravopisne tradicije koja se naslanjala na glagoljsku, narodnim jezikom onog vremena, štokavskog karaktera bez ikakve sumnje. Time je nedvosmisleno ovjekovječio i svog naručioca i njegovu vladavinu i tako rukom tvoreni spomenik podigao pisanoj riječi ovih prostora", istakla je Babićeva.

Ostavite komentar

Unesite sva polja označena sa zvjezdicom (*).