Ulogujte se

Harmonizovati lingvističke i političke stavove

Profesor Filološkog fakulteta u Beogradu Miloš Kovačević rekao je da politika ne smije neodgovorno da se odnosi prema identitetskim nacionalnim pitanjima kao što su status, očuvanje i njegovanje srpskog jezika, te poručio da su bez harmonizacije lingvističkih i političkih stavova - sve deklaracije o opstanku srpskog naroda "mrtvo slovo na papiru".

- Nikome ne može biti jasno kako to da Srbija priznaje naziv "bosanski", a ne "bošnjački" za jezik Bošnjaka, a taj naziv je omča oko vrata opstanku i Srba i Republike Srpske u BiH - naglašava Kovačević za list Politika.

On ukazuje da je to samo jedan primjer kako srpska politika ignoriše stav srpske filologije.

- Јer, zar može postojati narod koji sam ignoriše svoje najbitnije nacionalne identitetske kriterijume i stavove svoje nacionalne filologije? - upitao je Kovačević.

Kaže da, bez obzira na to što su mediji objavili da je dat pristanak za otvaranje lektorata "hrvatskog jezika" u Srbiji /Vojvodini/, u tu vijest ne može da povjeruje jer bi realizacija takve ideje bila ne samo protiv naučne, nego i zdravorazumske logike.

- A da se i ne govori koliko je ona u korist srpske štete - naglašava Kovačević.

Prema njegovim riječima, nije čudno što su Hrvati tražili otvaranje lektorata "hrvatskog jezika" u Srbiji, ali se treba čuditi što ozbiljni političari u pitanjima koja se tiču srpskih nacionalnih identitetskih kriterijuma nisu osjetili nikakvu potrebu da se konsultuju sa bilo kojom filološkom institucijom Srbije, i to još u vrijeme donošenje deklaracije o opstanku srpskog naroda čiji bi suštinski dio trebalo da predstavlja zaštitu srpskog jezika i pisma.

- Gotovo je nevejrovatno da je tako nešto nekome uopšte moglo da padne na pamet, a posebno je nevjerovatno da je onaj kome je to predloženo taj prijedlog uopšte mogao shvatiti ozbiljno, a kamoli mu udovoljiti - kaže Kovačević.

On naglašava da se jezici koji se političkom voljom osamostaljenih republika bivše SFRЈ danas zovu "hrvatski", "bosanski" i "crnogorski" ni po jednom naučnom kriterijumu ne mogu smatrati posebnim jezicima različitim od srpskog.

- Nema danas nijednog ozbiljnog lingviste, čak ni među Hrvatima, Bošnjacima i Crnogorcima koji smatraju da nije riječ o istom jeziku. Svi su oni samo varijante Vukov/sk/og srpskog književnog jezika - rekao je Kovačević.

On je istakao da se čak i u poznatoj, u osnovi antisrpskoj deklaraciji o zajedničkom jeziku javnosti predstavljenoj u Sarajevu 30. marta prošle godine, a koju je potpisalo na hiljade hrvatskih, crnogorskih, bošnjačkih, pa i srpskih intelektualaca, kaže da se u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik i da korišćenje četiri naziva za standardne varijante - bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski - ne znači da su to i četiri različita jezika.

- Pa kako je onda unutar jednog istog jezika na katedri na kojoj se izučava taj jezik moguće otvoriti lektorat - tog kao maternjeg jezika?" - pita Kovačević.

Ostavite komentar

Unesite sva polja označena sa zvjezdicom (*).